napisał(a) Leon » 02.06.2011 20:56
...w tym watku sie promuje nie kultura prawoslawia ale idea Vielkej Serbii.
Serbowie sa znow wielci przegrani, stracily Kosovo miendzi innim. Wiem ze to jest bolesne ale wracaja do starich prakik i znow chca skonsolidowac sie twozeniem mitow.
The ultimate ja rozumiem ze dla swoich rodakow i ideii Wielkiej Serbii jestesz gotow poswiecic duzo czasu, swoj dobitek intelektualni, wiedze, ambicije.... ale prosze cie nie pozwole ze by sto razi powtuzone klamstwo stalo sie prawdom. Mitologyje serbska nie mozna jusz sprzedawac nawet mlodim Serbom. Vielka Serbia = Game over
Co do ChCP niema sie co dziwic ze do niej naleza ludzi ktorzy przez to ze sa prawoslawny nie chca sie kojazic ze Serbamy. Tagrze w wojsku chorwackim w czasie ostatniej wojni Chorwacji bronili tez Serbowie ktorzi walczili przeciw agresiwnim Serbom-rebeliantom (teroristom). Tacy bili w Vukowarze.
Ponizej jest w jeziku Chorwackim podano kilka przipadkow. Moich dwoch serbskich kolegow z charcerzi w Splicie poleglo w walce o wolna chorwacje ktora bronili jako ochotici przeciw agresiwnim rodakom (Goran Knežević i Nikola Kosanović).
U Šibeniku je, pak, poznat primjer starijeg vodnika JNA Željka Baltića, zapovjednika topničke baterije na šibenskom otoku Žirje, koji je u kritičnim trenucima prešao na hrvatsku stranu, skupa s topovima - koje je odmah okrenuo protiv brodova YU mornarice - te se mnogi šibenski branitelji danas slažu da su upravo Baltićevi topovi sa Žirja odigrali veliku ulogu u obrani Šibenika. Umirovljeni šibenski profesor Ivo Livaković u knjizi “Oba su pala” donosi i Baltićevu izjavu iz tih vremena:
- Ja jesam vojnik i položio sam vojničku zakletvu, ali nikad ne bih upotrijebio oružje protiv ovog naroda na Žirju, a niti bih ikada dozvolio da drugi to oružje dobiju i tuku hrvatski narod. Znamenit je i primjer braće Predraga i Nenada Gagića, vukovarskih Srba koji su se odmah uključili u obranu Vukovara. Prethodno su otišli svom ocu Vukašinu da mu kažu kako su naumili boriti se za Hrvatsku, na što im je starac odvratio: “A djeco, za koga ste drugog mislili? Domovina vam je napadnuta, izvolite je braniti.”
Aco Vukovarski
Priča postaje to zanimljivija ako se zna da je stari Vukašin Gagić bio - pravoslavni pop, što je samo ilustracija nepobitne istine da ne samo što nisu svi hrvatski Srbi sanjali o velikoj Srbiji i ustali protiv Hrvatske, nego da ni svi pravoslavni svećenici nisu huškali svoju pastvu protiv katoličke braće/susjeda.
Ipak, vjerojatno najpoznatiji slučaj jest onaj vukovarskog Srbina Aleksandra Jevtića koji se nakon pada Vukovara i sam našao zarobljen u srpskom logoru Stajićevo, gdje ga je prepoznao njegov nekadašnji oficir iz JNA i začudio se što on tu radi, kao Srbin, među zarobljenicima, ponudivši mu da njega i druge zarobljene Srbe prebaci u drugi dio logora, gdje je prema zarobljenicima vladao blaži tretman.
Jevtić mu je na to pokazao nekoliko desetaka Hrvata, rekavši za njih da su također Srbi, čime im je umnogome olakšao uvjete boravka u logoru, a neke sigurno i spasio od smrti: o tome su, kao i o braći Gagić, lani u “Latinici” svjedočili neki od preživjelih vukovarskih branitelja: Zoran Šangut, Stanko Zadro (brat pokojnog Blage), Predrag Matić Fred i drugi, na čiju je inicijativu Jevtić za svoj podvig nedavno i odlikovan od predsjednika Mesića.
Bez watpienia jest fakt ze Serbowie i ich kosciol prawoslawni tez zostawili znaczni slad w dziedzictwie kulurowim Chorwacji, ale co nam z tego jak "co jakisz czas" wszistko retuszuja krwia i niszcza wszistko co jest tudze dziedzictwo kulturowe. Czym sie to ruzni od dzihadu?